1. KOORDINATNI SISTEM
 
   Prostor je neograničen i čovek se još u dalekoj prošlosti sudario sa problemom određivanja svog položaja ili položaja neke tačke u tom beskraju. Tokom vremena shvatio je da je prostor trodimenzionalan i da se položaj neke tačke, u odnosu na neku drugu tačku u prostoru može odrediti sa tri dužinske veličine. To saznanje prvi je uobličio Dekart (Descartes). Tako je nastao pravougli koordinatni sistem. On se, kao što je dobro poznato, sastoji od tri ose , , , koje se seku u koordinatnom početku pod pravim uglom. U njemu je definisan položaj svake tačke u prostoru, u odnosu na koordinatni početak, sa tri dužine, to jest sa tri koordinate , , . Na slici 1.1 prikazan je položaj tačke u prostoru u odnosu na koordinatni početak. Sa te slike se vidi da je
(1.1)

   Na slici 1.2 prikazan je položaj tačke u ravni i za taj slučaj je
(1.2)

Slika 1.1
Slika 1.2

   U slučaju da tačka leži na nekoj od osa koordinatnog sistema, na primer na osi , tada je , odnosno . Pored navedenog koordinatnog sistema postoje i drugi kao što su polarni, cilindrični, sferni itd. Međutim, za dalje izlaganje oni nisu bitni.
   Pored toga što omogućuje određivanje položaja tela u prostoru, koordinatni sistem olakšava i proučavanje njegovog kretanja u prostoru. Koordinatni početak sistema vezuje se za neku referentnu tačku ili telo. Tako, na primer, kod proučavanja kretanja zemlje oko sunca koordinatni početak se vezuje za sunce, a kretanje se prikazuje u odnosu na sunce.
   Putnik koji sedi na brodu, miruje u odnosu na brod, ali se zajedno sa brodom kreće u odnosu na obalu. Ako koordinatni sistem vežemo za brod onda će putnik mirovati u tom koordinatnom sistemu. Ako pak koordinatni sistem vežemo za neku tačku na obali, onda će se putnik kretati u tom novom koordinatnom sistemu. Dakle, putnik pri istom stanju može da miruje i da se kreće, zavisno od toga u odnosu na koje se poredno telo (koordinatni sistem) računa njegovo stanje kretanja. Tako se dolazi do relativnosti kretanja. U suštini svako kretanje je relativno, a što je uočeno još u vreme Aristotela.
   Kod Lorencove transformacije koordinata, a i u Teoriji relativnosti, koriste se dva koordinatna sistema. Pri tome se uzima da je prvi koordinatni sistem u stanju mirovanja, a da se drugi kreće ravnomerno i translatorno u odnosu na prvi.
   Pored relativnosti kretanja postoji i relativnost vremena i mnogo drugih vrsta relativnosti. Šire posmatrano svako merenje ili određivanje neke veličine ili osobine je relativno, to jest u odnosu na neku drugu veličinu ili osobinu koju smo definisali kao apsolutnu ili na neki drugi način.
   Danas se i sam pojam relativnosti vezuje za ime Ajnštajna. Ona je jednostavno postala neka vrsta njegove svojine. Kod mnogih postoji ubeđenje da je Ajnštajn prvi uočio relativnost i da se pre njega niko na pravi način nije bavio tom problematikom. Naravno, to je velika zabluda i nepravda prema Galileju, Njutnu, Lorencu i drugim.
   Kad čitalac pažljivo i sa razumevanjem pročita ovu knjigu postaće mu jasno da je Ajnštajnova relativnost velika obmana, koju treba odbaciti i vratiti se relativnosti Galileja i Njutna.
 
početak