4. ETAR KAO PRENOSNIK ELEKTROMAGNETSKIH POJAVA
 
   Sredinom sedamnaestog veka Dekart je izneo ideju o postojanju etra kao prenosnika svetlosti. Ta ideja je bila prethodnica talasne teorije, koju je prvi nagovestio Huk (Hook) 1667. godine, a prvi jasno formulisao Hajgens (Huygens) 1678. godine. Njihov veliki savremenik Njutn je bio autor suprotne doktrine - korpuskularne teorije. Ova teorija, koja je, zahvaljujući autoritetu Njutna, vladala oko sto godina, tvrdi da svetleća tela zrače sitne čestice, korpuskule, koje se kreću po zakonima mehanike. Talasna teorija, međutim, ustanovljava analogiju između prostiranja svetlosti i kretanja talasa na vodi ili zvučnih talasa u vazduhu. Zbog toga se u njoj pretpostavlja elastična sredina koja ispunjava sav slobodni prostor i prozračna tela. Posebne čestice te supstance jednostavno osciluju u odnosu na svoj ravnotežni položaj i tako vrše prenos.
   Prvobitno se pretpostavljalo postojanje ne jednog etra već čitavog niza: optičkog, termičkog, magnetskog itd. Za svaku pojavu u prostoru pronalažen je u svojstvu nosioca odgovarajući etar. U početku svi ti etri nisu imali ništa zajedničko. Tokom vremena utvrđena je veza među pojavama iz različitih oblasti fizike, koje ranije nisu bile ničim povezane. Tako je konačno nastao etar kao prenosnik svih fizičkih pojava nastalih u prostoru bez materije. Snažnu podršku etru dalo je otkriće da je svetlost oscilatorni elektromagnetski proces. Kako svetlost, kao elektromagnetski oscilatorni proces, dolazi do nas sa dalekih zvezda prelazeći ogroman prazan prostor i kako se veći broj fizičkih pojava i uticaja rasprostire u kosmičkom prostoru, to je logično da se došlo do hipoteze da taj prostor nije prazan, već da je ispunjen finom bestežinskom supstancom - etrom, koji je prenosnik svih tih pojava i uticaja. Dalje, za etar se pretpostavljalo da je izotropan i apsolutno nepokretan, to jest da se nalazi u apsolutnom miru, da proniče svuda i da se kroz njega kreću gruba nebeska i druga materijalna tela. Kao takav etar bi bio pogodan za apsolutni inercijalni sistem, a koordinatni sistem vezan za etar bio bi apsolutni koordinatni sistem u kojem bi brzina svetlosti bila jednaka u svim pravcima. Sva kretanja bi se mogla računati u odnosu na taj sistem, što bi znatno pojednostavilo i olakšalo prikaz i proračune kretanja.
   Ajnštajn je bio najveći protivnik ideje o postojanju etra i veliki deo njegovog opusa odnosi se na etar i obračun sa pristalicama etra.
 
početak